U planini mrkoj nek mi bude hum
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg
Muku moje rake nedostupan bijeg

Visoko nek stoji, k'o oblak I tron
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon

Da ne dopre do njeg pokajnički glas
Strah obraćenika, molitve za spas

Neka šikne travom, uz trnovit grm
Besput da je do njeg, neprobojan, strm

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag
I kada se vrati, nek poravna trag

[Ivan Goran KovačIć (1913-1943)]