žIvot je more, puèina crna Po kojoj tonu mnogi što brode Nije mi srce plašljiva srna Ja se ne bojim velike vode Lome me vali, nose me struje Oseka sreæe, a tuge plima šIba me nebo bièem oluje Al' još se ne dam I još me ima U jutra rana plaše me senke Minulih dana Seæanja mutna kao u lažI Kao u snu Ipak se borim, ipak se nadam Sve manje letim, sve više padam I sve su jaèe ruke sto me vuku dnu Možda æe žena svilenog bedra Koja me zove I pruža ruke Uliti vetar u moja jedra Do nove žene do nove luke žIvot je more